Živjeti po Duhu Svetomu
Pripremio:
fra Nikola Rosančić
Ponedjeljak,
23. svibnja 2011.
Tijekom ovoga tjedna u emisiji Duhovni
poticaj Živo vrelo, razmišljat ćemo i
pokušati živjeti po Duhu Svetomu, budući da nam Crkva stavlja ovo vrijeme od
Uskrsa do Duhova kao poziv da se više otvaramo Duhu Svetomu i po njemu živimo.
Počet ću svoje razmišljanje jedno anegdotom.
Vidio jedan prijatelj, svoga staroga
prijatelja nakon dugo vremena i već
izdaleka povika mu: Gdje si stari prijatelju?! Što to radiš? Jel' sjediš i
razmišljaš? A prijatelj mu odgovara: Ma, ne, samo sjedim? Koliko god zvučalo
paradoksalno, i mi bi trebali nekada uzeti ulogu prijatelja koji samo sjedi, a ne razmišlja,
kako bi mogli susresti svoga staroga prijatelja, ovdje mislim na Isusa. Ili da
pojasnim, trebali bi nekada prestati razmišljati o svakodnevnim stvarima s
kojima se svakodnevno susrećemo, kako bi bili sposobni susresti Isusa, Prijatelja
koji se raduje našemu susretu i s kojim će nas susrest učiniti sretnim.
Kao prvo da dijagnoziramo problem, mogli
bismo reći, našu čestu bolest. Često
smo okupirani, prenatrpani raznim razmišljanjima, planovima, opterećenjima tako
da nismo sposobni prepoznati svoju duboku čežnju, potrebu za susretom s Isusom.
U nama ona trajno postoji, ali smo je
zatrpali, svim svojim nekim obvezama, tako da nastojimo ugušiti i
posljednji vapaj i posljednji prigušeni krik koji nam govori: Gdje si stari
prijatelju,što to radiš?
Isus nas često pita: Ivane, Marko,
Nikola… što to radiš? Što radiš sa
svojim životom, jesi li uistinu sretan s tim što radiš? A mi kao da ne želimo
čuti taj glas, nego stalno trpamo nove i nove sadržaje u svoj život, misleći
kako će nas oni učiniti sretnim i ispunjenim. Mislimo, evo samo da obavim još
ovaj posao i to će me učiniti sretnim, evo samo da završi ova školska godina,
dok zaključim ocjene svim učenicima i obavim i taj posao i bit će mi lakše, bit
ću sretniji, evo samo da napravim kuću, samo dok vratim ovaj ili onaj kredit
koji sam posudio i sve će biti lakše, bit ću sretniji i rasterećeniji, evo samo
dok položim taj i taj ispit, dok se riješim tog i tog profesora i sve će biti
drugačije. Ma, prijatelju moj, neće biti ništa drugačije, kada prođe jedan
posao, kada završi jedan problem, doći će drugi. Pitanje je samo gdje si ti u
tome svemu? Jesi li sretan u dubini sebe ili si sebe zaboravio i prenatrpao se
raznim obvezama koje stavljaš jednu po jednu sebi na pleća i koje te opterećuju?
Zato je potrebno, nekada reći, Isusu:
Evo samo sjedim. Ne razmišljam. U tom
smislu, ne razmišljam, kako bih se oslobodio svega onoga što sam nakupio u sebi
i kako bih se onakav kakav jesam, susreo
s tobom Isuse. Isusa ne zanima što si ti sve napravio, u kolikim si poslovima
uspio ili nisi uspio, nego ga zanima, kako si ti. Jesi li sretan?
Stoga, dragi slušatelji radio postaje
Mir Međugorje, pozivam vas da nađete vremena za sebe. Može to vrijeme
biti i jedan sat u danu, ili još bolje jedan tjedan u godini, kada ćete otići
na neke duhovne vježbe. Mogu vam kao mali poticaj biti i ova razmišljanja
tijekom tjedan kada ćete ostaviti
vrijeme samo za sebe. Ostaviti se svih svojih planova, svih svojih opterećenje,
svega onoga što mislite da trebate obaviti i susretnete se sa svojim životom i
pitanjem: Gdje ste vi u svemu što radite?, i drugim pitanjem: Što Isus kaže o
vašem životu? Što on misli da je potrebno za vaš život?, te ponesete Isusa u
sve svoje životne obveze, planove i susrete.
Kada nađete to vrijeme, onda prvo što
trebate, jest samo sjediti u
duhovnome smislu riječi. Trebate se smiriti i ne razmišljati o svemu onome što
vas svakodnevno muči. Pustite sada to. Trebate se isprazniti svim naslagama
koje ste nagomilali, kako bi došli do središta svoga bića: onoga što vi jeste,
ono na što nagomilavate sav teret koji nosite i trebate Isusa slušati što on
kaže o vašem životu.